Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana održava se na katolički blagdan Duhova ili Dova, iako sam običaj u sebi nema crkvenih obilježja. Međutim, pojedini stručnjaci ljelje stavljaju u kontekst obreda inicijacije, odnosno prelazak djevojčice u ženu, spremnu za udaju. Sakramentom Krizme ili Potvrde kojom katolici primaju Pečat dara Duha Svetoga obilježava se njihovo odrastanje. U tom činu uočava se poveznica između staroslavenskog i katoličkog obreda inicijacije, jer su, očito, Slaveni prelaskom na kršćanstvo zadržali neke svoje obrede, koje su prilagodili novoj vjeri.

Slični običaji postojali su u Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Češkoj, Makedoniji, Slovačkoj, Srbiji, Rumunjskoj, Rusiji, itd. U Đakovštini se običaj održava(o) u Drenju, Slatiniku Drenjskom, Gašincima, Koritni, Podgorju Bračevačkom, Selcima Đakovačkim, Semeljcima, Širokom Polju, Viškovcima, Trnavi i Strizivojni.

Postoje određene razlike u načinu obilježavanja ovog običaja u Gorjanima do 1966. godine i od 2002. godine kada se običaj ponovno obnovio i oživio. Danas se ovaj običaj održava samo nedjeljom, na sam dan Duhova (Dova). U Gorjanima ovaj običaj nazivaju samo ljelje. U ophodu sudjeluju djevojke, najčešće u dobi od 13 do 24 godine te momci. Glavnu ulogu imaju djevojke koje su podijeljene na kraljeve i kraljice, dok momci imaju sporednu ulogu i u ophodu sudjeluju u ulozi prosjaka i svirača.

Kraljevi i kraljice jednako su obučene, razlikuju se po tome što kraljevi na glavi imaju muške kape okićene cvjetovima, štrepama, ogledalcima, pantlikama i koviljem i u rukama nose sablje, dok kraljice na glavi imaju vjenčiće. Zbog jednostavnosti danas se pletu u četiri skale ili u korpicu.

Ples, pjesmu, obrednu igru i kolo uvježbavaju u Kulturno-umjetničkom društvu „Gorjanac“. Nakon što se spreme odlaze na svetu misu nakon koje se igra Kolo ispred crkve.

Oj Gorjani, selo je bogato,

Momci srebro, a djevojke zlato.

…

Nakon Kola kreće ophod selom. U povorci najprije idu kraljevi, zatim kraljice, prosjaci, gajdaš i tamburaši. Tijekom povorke ulicama pjevaju napjev ljelja.

Mi idemo ljeljo, mi idemo kralju, ljeljo

Od dvora do dvora, od dvora do dvora, ljeljo.

…

Domaćini koji primaju ljelje, otvore kapiju, a u dvorištu ih dočeka postavljeni stol s pićem i hranom te stolice za kraljeve, na kojima su vankuši (jastuci). Kod ulaska u dvorište pjevaju se prigodne pjesme ovisno o tome tko živi u kući (brat/sestra, momak, djevojka, mlada snaša, župnik, seoska gospoda, itd.).

Ovdi nama kažu, ovdi nama kažu, ljeljo

Momče neženjeno, momče neženjeno, ljeljo

Il’ ga vi ženite, il’ ga vi ženite, ljeljo

Il’ ga nama dajte, il’ ga nama dajte, ljeljo

Da ga mi ženimo, da ga mi ženimo, ljeljo

Sa našom kraljicom, sa našom kraljicom, ljeljo!

…

Zatim slijedi obredna igra i na kraju Kolo.

Ustante se kralju, ustante se kralju, ljeljo

Ajd’ pošeći kralju, ajd’ pošeći kralju, ljeljo

Udri sabljom kralju, udri sabljom kralju, ljeljo

Sastante se kralju, sastante se kralju, ljeljo

Ajd’ poigraj kralju, ajd’ poigraj kralju, ljeljo.

Tijekom Kola kraljevi udaraju sabljama (jedna udara sabljom, a druga podmeće).

Al’ je lipo pogledati ljelje,

Kad naprave veliko veselje.

Aoj gazda od ovoga dvora,

Živila ti familija tvoja.

…

Po završetku Kola kraljevi staju u liniju, poklone se domaćinima i počaste se. Za to vrijeme, prosjaci skupe darove od domaćina (novac, vino, suhomesnate proizvode, itd.).

Rastante se kralju, rastante se kralju, ljeljo

Poklonte se kralju, poklonte se kralju, ljeljo.

Izvor: Lović I., Gorjanske ljelje, Kulturno – umjetničko društvo „Gorjanac“, Gorjani, 2012.