Pregledavajući naše proizvode vjerojatno ste uočili našu izrazito jasnu viziju – poigravanje motivima, uzorcima i likovima iz tradicijske baštine. Cilj nam je iste te motive sačuvati od zaborava, svojim dizajnom ih oživjeti u novom ruhu, ne oskvrnjujući njihove istinske vrijednosti te ih na taj način približiti i mlađim generacijama koje će ih učiniti nosivim u svakodnevnim situacijama.

            Teško je na početku odlučiti se koji motiv izabrati jer naša Slavonija nudi toga na pretek, nije dovoljno istražena, a o prezentaciji da i ne govorimo. Svaki motiv je vrijedan, drugačiji, poseban.

            Naša prva kolekcija insiprirana Gorjanskim ljeljama imala ja za cilj prezentiranje onoga što je prepoznato i od strane UNESCO-a, ali smatram  nedovoljno prepoznato od nas samih. Upravo zato, htjele smo ljeljama odati počast i pokazati ih širom Lijepe Naše. Sretne smo zbog toga. Ljelje su otišle diljem Hrvatske: u Zagreb, na naše otoke (Pag, Brač, Hvar), u Zagorje, Istru, Dalmaciju, Posavinu, a dobar dio ih je ostao i u Slavoniji. Mnoge od njih izmamile su osmijeh i suze radosnice našim iseljenicima u Njemačkoj i Autriji. Nadamo se da na tome neće stati.

            Nakon što smo probile led prvom kolekcijom, moram priznati da smo odahnule. S „vjetrom u leđa“ i pozitivnim kritikama lakše smo krenule dalje. E tu smo se prepustile mašti i igri u potpunosti jer smo htjele stvoriti lika po svojoj mjeri, lika koji će odisati svojom osobnošću, karakterom i temperamentom. Ja sam ga imala i čuvala u svojoj glavi sve do onog trenutka kada ga je D. trebala prenijeti na papir. Tu kreću prave muke. Vjerojatno je D. dobila koju sijedu crtajući ga iznova i iznova dok ga i sama nisam prepoznala u njezinim crtama lica koje su u potpunosti odgovarale mojim zamišljanjima. I tu joj skidam kapu. Pa ljudi, ja sam se zaljubila u njega! 😀

            Iako je prošlo dobrih osamnaest godina od mojih gimnazijskih dana i moga maturalnog rada vezanog uz književni opus Ivana Kozarca, njegov je duh i dalje živio u mojoj glavi. Pisac je to koji je na mene ostavio tako dubok dojam da se dobar dio karaktera Đuke Begovića našao u liku našeg lole. Osebujan lik koji svjesno krši sve društvene kodekse ne bi li ostao vjeran svom načinu življenja. Bećarluk, žene, požuda, strast, piće, sve su to pojmovi koji su duboko okarakterizirali lik Đuke. Upravo je moja očaranost ovim likom i djelom nadahnula lik našeg lole, ali u nježnijem i blažem obliku.

            Teško je strogo definirati tko je lola. U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku autora V. Anića i suradnika, lola je definiran kao momak, dragi, hipotetski kao onaj koji je sklon veselju i piću, trošenju novca na tjelesne užitke; ženskaroš te kao besposličar, skitnica.

            Naš je lola zalutao između fantazije, realizma i romantičarske ljubavi. On je onaj koji je zbog svoje karizme uvijek u središtu događanja. Omiljen je u svom muškom, bećarskom društvu i neodoljiv ženama zbog svoje slatkorječivosti. I zato su ga mnoge ljubile i teško mu odolijevale, a on je do kraja ostao vjeran samo sebi i svom načinu života.

            Je li netko vidio lolu? Traži se lola…